U zadnje vrijem često nailazim na tekstove u kojima se savjetuje, predlaže, usmjerava na prilagodbu novom normalnom. Isto tako u njima su vrlo česte pesimistične prognoze kako će se sve to odraziti na gospodarstvo a posljedično i na standard i psihofizičko zdravlje svakog pojedinca. Stupci takvih članaka pripremaju nas na neželjene scenarije koji će se vrtjeti još godinama. Neki analitičaru kažu da ćemo posljedice Covid -19 situacije osjećati dvije, a neki prognoziraju i više od pet godina. I to je sve u redu. Nema tu ničega novog, nastala je kriza, nebitan je uzrok, stručnjaci rade svoj posao, promišlja se, planira… treba pronaći rješenja i polako se vratiti u normalu.
Međutim, s ljudskog aspekta situacija je puno kompleksnija. Veliki broj ljudi zabrinut je za svoju karijeru, poziciju, plaću, postojanost radnog mjesta, egzistenciju... Uglavnom veliki broj ljudi čeka na odluke čelnih ljudi država i kompanija u kojima su zaposleni, osjećaju se nemoćnima u tom nelagodnom stanju neizvjesnosti te se s njime nose na različite načine.
Neke su se kompanije brzo snašle i prilagodile novim prilikama, redizajnirale su postojeće ili osmislile nove strategije. Neke na žalost nisu uspjele očuvati svoje poslovanje i ne piše im se dobro. Gdje je tu sada osnovna razlika? Ja bih rekla u sposobnosti rješavanja kompleksnih izazova, sposobnosti komuniciranja, realokacije resursa, mobiliziranja svih raspoloživih kreativnih potencijala i napose visoko stručnih, mentalno i emocionalno kompetentnih rukovoditelja. U kojoj god situaciji se upravo nalazili vraćamo se u # NovoNormalno pa idemo vidjeti što nas tamo čeka.
Povratak u #NovoNormalno
Kako ćemo se prilagoditi tom neminovnom poslovnom #NovoNormalnom stanju? Kao i do sada. Svatko drugačije, u skladu s vlastitom realnošću, koja će biti jednaka njegovom starom „normalnom“ ili novom „normalnom“ ukoliko je odlučio nešto promijeniti. Nema tu nikakvih spektakularnih promjena. To će „normalno“ ovisiti o reakcijama koje će pojedinac ispoljavati u odnosu na situacije, odnose, procese, izazove koje ga budu dočekale. Ili će pronalaziti rješenja ili izgovore. Ili će ustuknuti i podleći strahu, pesimizmu ili će se boriti i pronaći nove mogućnosti. Kreirati nove poglede.
Vratiti će se na ono #NovoNormalno za koje će se zauzeti i u smjeru kojega će raditi. U krugu svojih mogućnosti, svoje volje, angažmana. Svoga okruženja i svojih namjera. O tom će smjeru uvelike odlučiti snaga mentalnog i emocionalnog kapaciteta kojim raspolaže.
Istini na volju ovo je period kada je psihička snaga svakoga od nas stavljena na kušnju i već je jasno kako je tko doskočio ovoj situaciji. Vidljivo je koliko je do sada iz ove situacije kroz različite šokove i slomove iznjedrilo prilika, spoznaja, lekcija, pobjeda ali i koliko je tu puno doživljenih slomova koji na žalost nisu dosegli transformaciju u obliku osobnog ili organizacijskog razvoja. Upravo se tih budućih slomova u nastajanju iskreno pribojavam u ovom #NovomNormalnom, ukoliko se ne stavi fokus na psihički razvoj i otpornost svakog pojedinca. Vremena jesu i biti će izazovna.
Psihička snaga pojedinca ključna za #NovoNormalno
Najveći neprijatelji psihičke snage pojedinca ali i psihološkog kapitala cjelokupne organizacije jesu dominantna nezdrava uvjerenja koja sa sobom nosimo i kojima neminovno bojimo organizacijsku kulturu poduzeća u kojem djelujemo. Posebno ako se nalazimo na visoko upravljačkim pozicijama.
To su nezdrava uvjerenja o sebi samima, o drugim ljudima i o svijetu u kojem živimo.
Nezdravo uvjerenje o sebi samima. Uz dužno poštovanje prema križu kojeg smo kroz život ponijeli, s kakvim smo se sve nedaćama susretali, kakva nas je sada sudbina dočekala te vrlo važno, utrošenog prijeko potrebnog vremena žalovanja, dugoročno nam ipak nikako neće biti bolje ukoliko stalno ispočetka ulazimo u proces samosažaljevanja, dramatiziranja ili možda demonstriranja ciničnog i razdražljivog ponašanja. U ovakvoj se vlastitoj atmosferi stvaraju ili potvrđuju uvjerenja kako je meni uvijek tako, kako za mene tu nema kruha, kako je sreća predodređena nekom drugom, kako sam jednostavno rođen pod takvom zvijezdom… Zaista?! Zastanimo sada na trenutak i iskreno odgovorimo sebi postoji li danas barem jedan jedini lijepi trenutak, gesta, događaj koji me na neki način dotaknuo, usmjerio, razveselio, pohvalio… ? Ključno je ovdje i pitanje zašto se nisam na njemu zahvalio i zašto taj trenutak nisam proslavio? Zašto sam ga previdio?
Nezdravo uvjerenje o drugima. Uvjerenje da nam netko nešto radi. Zbog šefa nemam privatan život, zbog kolege cinkaroša ne mogu napredovati, zbog lijenih zaposlenika ne ostvaruju se rezultati, zbog muževe karijere nemam vlastitu, zbog gospođe na šalteru nemam dokumente, zbog korone nemam sigurnost… Ali znate li što imamo? Izbor! Kako ćemo se ponašati, što reći ili učiniti. I biti spremni na posljedice. Imati vjeru u vlastite sposobnosti, pronalazak načina da se izborimo za svoje potrebe, za svoje želje, za svoje ideje. Do toga se dolazi razumijevanjem i podržavanjem sebe ali i drugih oko sebe. Trebamo biti spremni prestati zavidjeti, postavljati se iznad ali i ispod drugih, uspoređivati se i natjecati sa drugima. Sami sebi neka smo mjerilo uspješnosti i napretka. Jesam li sebi bolji nego što sam bio jučer?
Nezdravo uvjerenje o svijetu. Radim puno, trudim se, mučim a uspjeh, priznanje, novac još nisu tu. Lako je tada razočarati se, psihički pasti. Očekivanja su jako zeznuta stvar. Posebno očekivati od svijeta i života da nam vrati, da nam nagrada padne s neba. Jer smo je zaslužili. Duboko u sebi svi mi želimo da svijete bude fer, da nam se ulog vrati, da smo već dosta prošli… ali život tako ne radi, i prihvaćanjem te činjenice o takvoj iluziji, zaista je oslobađajuće. I kreira jednu potpuno novu realnost i stvara jedan cijeli spektar novih mogućnosti baziranih na jačanju vlastite otpornosti te razvoju nade i optimizma.
Promjenom nezdravih uvjerenja kojima smo vođeni, jačanjem i razvojem bazičnih emocionalnih kompetencija poput sposobnosti sagledavanjem realnih stanja i mogućnosti, jačanja tolerancije na frustraciju te jačanje snage volje, inicijative, samopoštovanja i samopodrške, niti jedna sutra #NewNormal situacija neće uspjeti poremetiti zdravo i učinkovito djelovanje svakog samosvjesnog i odgovornog pojedinca i organizacije kojoj su na čelu takvi profili ljudi. Jedan je dragi kolega nedavno rekao kako ćemo u ovoj ludoj situaciji biti uspješni onoliko koliko budemo brutalno svjesni situacije u kojoj se nalazimo ali i dalje sposobni zadržati vjeru kako rješenja postoje. Koja su to rješenja? Nema univerzalnih, za svako poduzeće, za svaku obitelj, za svaki odnos za, svaki proces, za svaku osobu ona su drugačija ali sva se ona mogu staviti pod zajednički naziv svjesnosti osobnog utjecaja i preuzimanja odgovornosti.
Za bolje #NovoNormalno od onoga kojega smo jučer imali
Mene su osobno #NovoNormalno naslovi na svakom koraku zaista već dobrano frustrirali. Asocirali su me na manipulativne promotivno-prodajne instant pomodne alate, čiji nisam zagovornik. Osvještavanjem ovog vlastitog nezdravog uvjerenja o ljudima, koji zapravo daju svoj doprinos svijetu kroz tekstove, objave, savjetovanja i članke koristeći adekvatan hashtag na njima svojstven način, koji se meni može ili ne mora sviđati, odlučila sam i ja napisati tekst istog naziva. Na taj način i ja dijelim spoznaje koje su doprinijele mome razvoju i vjerujem da će zasigurno imati utjecaja na nekoga od čitatelja kojemu je u ovom trenutku baš ovaj tekst, ovakvog naziva, potreban.
A koji će biti vaš prvi mali korak u izmjeni uvjerenja koja vam ne koriste? Što vas žulja ili ježi? Nemojte to zanemariti.