djelatnici

„Poželjni“ i „nepoželjni“ djelatnici – u čemu je kvaka?!

Svi smo imali prilike vidjeti djelatnike koji uživaju u onome što rade, naprave i više nego se od njih traži, primjećuju, inoviraju, lojalni su svojoj organizaciji, rade kao da rade za sebe. 

S druge strane sigurno smo imali doticaja i sa onim djelatnicima koji odrađuju svoj fond sati jer to moraju te se ne vidi njihov preveliki utjecaj na cjelokupno poslovanje ili je u gorem slučaju taj utjecaj nepovoljan.

Prva skupina djelatnika mogla bi se s pravom nazvati „poželjnima“, posebno ukoliko postoji svjesnost o vrijednosti ljudskih potencijala i njihove uloge na putu prema uspješnom poslovanju.

Drugu opisanu skupinu čine „nepoželjni“ djelatnici koji nisu preveliki teret jedino u situacijama kada čine manjinu u organizaciji i ukoliko njihov utjecaj nije štetan po rezultate i organizacijsku klimu. Neki će ljudi u okviru svoga radnog vremena vrlo korektno, ali bez dodatnog angažmana odraditi svoj dio posla. I to je u redu. Međutim, ukoliko na bilo koji način, posredno ili neposredno stvaraju nepovoljan utjecaj na organizaciju najbolje ih je ljubazno pozdraviti i pronaći odgovarajućeg „poželjnog“ djelatnika.

I tu nastaje problem budući da je vrlo često u poslovnim krugovima uvriježeno mišljenje kako danas nema „poželjnih“, a ako ih i ima vrlo ih je malo, teško se pronalaze i još teže zadržavaju.

 A je li to baš tako? I što bi poslodavci po tom pitanju trebali učiniti?

  1. Osvijestiti i prihvatiti činjenicu kako je tim djelatnika proizvod voditeljskih odluka i kreiranog organizacijskog sustava.

Odgovornost za tim, njegovo ponašanje, ostvarenje rezultata i radnu atmosferu u velikoj većini, htjeli si to priznati ili ne, leži upravo na poslodavcima i voditeljima. Nisu krive nečije riječi, mrzovolja, nečije kašnjenje, kao ni loša usmjerenost klijentu... odgovornost leži na voditeljima koji su takva ponašanja svjesno ili nesvjesno prihvatili, koji su takav sustav postavili i time podržali tim da radi upravo na način na koji i radi.

  1. Kreirati motivacijski sustav koji podržava najbolje iz pojedinca.
    • Pretpostavka kreiranju kvalitetnog motivacijskog sustava svakako su jasno definirani ključni elementi svake organizacije: organizacijska struktura i kultura, a one uključuju viziju i misiju organizacije, kompetencijski pristup u upravljanju ljudskim potencijalima, opise radni mjesta, zadatke, odgovornosti, međusobne odnose, vrijednosti, običaje i pravila ponašanja... Sve navedeno treba biti jasno definirano i svaki djelatnik treba biti u potpunosti upoznat sa istima. Kako će se djelatnik ponašati, kakve će rezultate ostvarivati i kakav će biti njegov utjecaj na klijente kao i na ostatak tima, uvelike ovisi o njegovoj motivaciji. Onom djelatniku, kakvog u ovoj priči želimo, već ovako postavljena organizacija pruža stabilnost, sigurnost, jasnoću i samim time oblik je motivacije koja djeluje poticajno na njega.

    • Sa ciljem povećanja zadovoljstva i motivacije zaposlenika svaka organizacija treba osigurati najbolji mogući motivacijski sustav koji može uključivati brojne aktivnosti. Neke od njih jesu:
      1. Financijske aktivnosti koje podrazumijevaju odgovarajući sustav plaća i nagrađivanja. Nagrade koje zaposlenik može dodatno ostvariti ne moraju biti vezane isključivo za isplate u novcu. Ukoliko poznajemo motivacijske „papučice“ naših zaposlenika znati ćemo da određeni slobodan dan, slobodna subota, koncert njihovog najdražeg izvođača ili sportske utakmice... mogu vrijediti daleko više od planiranog financijskog iznosa.

      2. Nefinancijske aktivnosti odnose se na međuljudske odnose u organizaciji, stupanj informiranosti zaposlenika, pohvale i uvažavanja zaposlenika, mogućnost razvoja i napredovanja. Odnose se i na stupanj sigurnosti i stabilnosti radnog mjesta.
    • Kod kreiranja vlastitog motivacijskog sustava potrebno je najprije prepoznati što je ono što pokreće svakog pojedinog zaposlenika i u skladu s time odlučiti se za one aktivnosti koje će najviše doprinijeti sveukupnom povećanju zadovoljstva. Motivacijski sustav mora biti i fleksibilan te se prilagođavati mogućim novonastalim situacijama u strukturi zaposlenika.

Ukoliko se vodi računa o svemu gore navedenom privlačiti će se i uživati „poželjni“ djelatnici. Ukoliko se zanemaruje važnost motivacijskog sustava teže će se privući kvalitetni ljude, a ako se i pronađu vrlo brzo bi ih organizacija mogla izgubiti.

Najbolji savjet koji sam dobila u početcima upravljanja svojom organizacijom bi je: nije toliko strašno ne motivirati, strašno je demotivirati! Vođeni ovom izjavom, na kraju ovog teksta, razmislimo gdje smo sada, koliko zaista poznajemo svoje ljude i što po tom pitanju činimo ili možemo učiniti za njih, a posljedično i za svoju organizaciju. Vrlo lako bi se mogli iznenaditi kako brojni „nepoželjni“ ali bez negativnog utjecaja, prerastaju u „poželjne“ ostvarujući izvrsne rezultate zahvaljujući okruženju koje ih podržava.

Sandra Mraović Deković, mag. oecc.,
Specijalist za ljudske potencijale